Magazin Novi Sad

Prvi Novosađani bili su pećinski ljudi, ostavili su tragove na području Petrovaradinske tvrđave

Foto: Printskrin/YouTube

Da li znate kada je čovek prvi put hodao ovim delom zemlje? Iz bogate istorije našeg grada izdvojili smo najzanimljivije podatke.

Prvi stanovnici

Prostor Novog Sada bio je naseljen još u doba paleolita – 19 hiljada godina pre nove ere. Ljudi su tada živeli uglavnom u pećinama, a ne na otvorenom prostoru. Najviše istorijskih dokaza koji svedoče o tome pronađeni su na području čega drugog nego velelepne Petrovaradinske tvrđave. Taj prostor naseljen je sve vreme još od praistorije, te su pronađeni tragovi iz kamenog, bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba.

Prvo ime

Nije se Novi Sad oduvek zvao tako. Malo je poznato da je prvo ime za naselje na ovim prostorima bilo Racka varoš, a kasnije i Petrovaradinski šanac. Ime Novi Sad, na latinskom Neoplanta, na mađarskom Uvjidek, na nemačkom Neusatz, na grčkom Neoфyton, grad je dobio tek 1748. godine.

Prva tvrđava

U prvom veku nove ere, Rimljani su na desnoj obali dunava podigli prvo veće utvrđenje na ovim prostorima. Ta tvrđava nosila je naziv Kuzum, a služila je sve do četvrtog veka. Tada su je u velikoj seobi naroda u svom naletu porušili Huni. Dva veka kasnije, Kuzum je obnovljen od strane Vizantije, a novo ime bilo je Petrikon.

Prva kafana

Pisani izvori kažu da je prva kafana u Evropi otvorena davne 1522. godine u Beogradu, a stanovinici ovog prostora na svoju su čekali još dva veka. Prema nekim izvorim prva kafana u Novom Sadu je kafana Turski han, stvorena 1749. godine. Pisce, umetnike i novinare kafane su oduvek privlačile, pa je tako i ova bila stecište mnogih uglednih ličnosti tadšnjeg doba, među kojima je bio i Arsenije Teodorović. Dve godine kasnije otvorena je kafana Tri zeca, a u XIX veku Novi Sad je bio dom mnogih kafana među kojima su najpoznatije Kamila i Bela lađa.

Prve novine

Serbski dnevnik, prve novine koje su štampane u Novom Sadu, izlazile su 12 godina, od 1852. godine do 1864. Uz novine izlazio je i književni dodatak, Sedmica. Urednik i osnivač bio je Danilo Medaković, ugledni intelektualac, publicista i istoričar.

Ulice Adolfa Hitlera, Musolinija i Staljina

Ulica kralja Aleksandra je za vreme Drugog svetskog rata nosila naziv Ulica Adolfa Hitlera. Posle završetka rata, promenila je naziv u Ulicu Josifa Visarionoviča Staljina. Zmaj Jovina ulica je u Drugom svetskom ratu bila Musolinijeva ulica.

Prvi tramvaj

Prvi tramvaj u Novom sadu (1)

Novosađani su prilično rano uživali u ovakvom načinu javnog prevoza. Još sredinom XIX veka pojavili su se planovi za razvijanje saobraćaja preko kočija, a odmah nakon što se struja počela proizvoditi u gradu, pušten je u rad je prvi tramvaj 30. septembra 1911. godine. Postojale su dve linije – takozvana bela linija koja je išla od Futoške kapije do Temerinske ulice i druga, zelena koja je išla od železničke stanice (tada u Železničkoj ulici) do obale Dunava. Na isti datum, 1958. godine, posle kupovine autobusa, tramvaji su izbačeni iz upotrebe.

Otkrijte arheološka nalazišta u Vojvodini

 

Čitajte Luftiku na Google vestima

Aleksandra Aleksić

komentara

Klikni da objaviš komentar

  • Iole (u temu) neupućen čitaoc mogao bi da stekne utisak da je ovde i pračovek bio srbin. O ostalim narodima koji su ovde živeli (otvarali kafane, trgovine, radnje, izdavali novine) u poslednjih pet-šest vekova – ni reči. Ipak, da podsetim: Novi Sad je od samog nastanka bio grad nacionalno mešovitog stanovništva, bez obzira ko je baš u nekom momentu bio na vlasti i kome se plaćao porez. Usput rečeno: Novi Sad je do 1918. (i više vekova pre toga) bio gradić u južnoj Mađarskoj, na kraju prvog svetskog rata (1918-1920) pod okupacijom srpske vojske a tek od 1920. dodeljen je versajskim mirovnim ugovorom Kraljevini srba, hrvata i slovenaca u osnivanju… Sve ostale varijante su ili neznanje, ili laž. Mladoj autorki čestitke za hrabrost što se uhvatila u koštac sa teškom temom kao što je prošlost Novog Sada – za edukaciju joj preporučujem knjigu Melhiora Erdujheljija (taj čovek – čudno prevedenog imena na srpski – ima “svoju” ulicu na Telepu) “Istorija Novog Sada”, kao i knjige o Novom Sadu Vojislava Puškara i Agneš Ozer, vrsnih istoričara bez trunke nacionalne ostrašćenosti.
    http://geza.jopajtas.info/hhh/Neoplanta.jpg faksimil dekreta Marije Terezije – pronaći reči Novi Sad 🙂

  • Нови Сад није био под српском окупацијом 1918-1920, већ ослобођен од српске војске.

  • Ja ne govorim o politici nego o činjenicama. Grad koji je pripadao državi Mađarskoj (kao sastavnom delu Austrougarske monarhije) osvojila je vojska Kraljevine Srbije, dakle komšijske države koja je sa onom gore pomenutom bila u ratu. Kad vojskom osvojiš tuđi grad, to se zove okupacija. U neko doba isto tako je “oslobođen” i Pečuj, Segedin itd. ali ti gradovi Versajskim mirom NISU DODELJENI Kraljevini srba, hrvata i slovenaca. Ostanimo dakle kod stručnih izraza, manimo se političkih fraza. To ostavimo polićarima… i još nešto: nemam nameru da se upuštam u beskonačne diskusije, znam da danas lažu ljude onom pričom koju i vi, dragi Stevane pričate. Ipak, ako razmislite, shvatićete šta govorim. Haugh! Isključujem se…

  • Још старији од “Српског дневника” био је лист “Вестник” Константина Богдановића, штампан 3. маја 1848. у Новом Саду.

795 Shares
795 Shares
Share via
Copy link